Siječanj 2008 (2)
Rujan 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Zovite me Nimiel...
Volim-drago kamenje,svijeće,sve paranormalno,vukove,zimu,egipatske i keltske bogove,baršun
Ne volim-gikove,copycatove,ljude koji se nabrijavaju na nešto o čemu pojma nemaju
Slušam....
Omniu
Faun
Moonspell
Sireniu
Tristaniu
Therion
Summoning
In Flames
Nightwish
Leaves eyes
i sve što mi paše
Čitam...sve i svašta,najviše poeziju i mitologiju,proučavam i bavim se reikijem i paranormalnim
Sve u svemu,ovakvu poput mene nećete nigdje nać...

Strange are the ways of the wolfhearted...


Sister Nightfall...

Vampire...Empire

When all the world has gone to sleep
The hunters to the forest creep
From out 'the wild wood comes the call:
"The hunt is life ... the hunt is all ..."
An ancient forest beckons me
To run skyclad amongst the trees
My lusty spear, it cannot wait
The gentle deer to penetrate
Cernunnos, Lord of Beasts, he grunts:
"Come join us for the Wylde Hunt! ..."

srijeda, 30.01.2008.

Povratak

Stajala sam na sredini ulice,ulice prepune ljudi koji su trčali i žurili u svom materijalnom svijetu dok sam ja u svom,potpuno oku nevidljivom, udisala miris krvi i tuge...Tuge koja je poput sante leda začepila moje srce...Nešto je nedostajalo.Nikad se nisam naučila boriti za ono što volim,osjećam i obožavam...I uvijek sam se divila ljudima koji vole beskrajno i ništa što vole ne nazivaju svojim jer posjedovati znači gušiti...Ja tebe nisam nikad posjedovala...A ona koja je umire od bolova i sklopljenih očiju moli da joj se vratiš...on te želi,ali ne zna voljeti...A ja mogu i umrijeti jer te ne želim posjedovati..ja mogu voljeti bez granica...Nisam bila uz tebe kad te otela u svoj zagrljaj jer mene uvijek možeš doći zagrliti...Ja ne tražim ništa jer mogu voljeti vječno...Ljudi ne shvaćaju...željeli oni to ili ne..svaki život se rađa i stvara iz ljubavi,i svaka se duša u sljedećem životu vraća iz ljubavi prema ljubavi samoj.To je cijela teorija svih stvaranja i vječnog života...Ljubav.Sve što se nalazi u mom životu...sve duše koje znam sve one poznaju patnju...samo jedan od njih zna kako je to ljubiti i voljeti svim srcem i opet biti odbačen,ali nikada ne prestati voljeti...To mi fali...I dok razmišljam,shvaćam kako se vraćam ovdje,u koordinate vječnog sada,kojeg na svojim leđima nose jučer i sutra,ali bez ljubavi...to ni ne postoji.
Postoji samo strah od ljubavi..strah nazvan mržnja...
Budim se s vjetrom,obasjana zorom..kao kap rose na travi stvorena s ljubavlju.
Budim se u pogledu tvom..gdje si bio?daleko daleko...ali vratio si se...moja duša vodi u ljubav jer iz ljubavi je izrasla...iz ljubavi se gasi i ponovno stvara kao i zvijezde na nebu...kao voda u pustinji...uz tebe ljubav je samo put koji vodi u srce...

subota, 05.01.2008.

Nekoliko koraka biže...

Sretna vam nova 2008. godina!
Nisam vec duuuugo nista pisala,pa rekoh a zasto ne bi sad?!
Nemogu reci da mi se nista nije promijenilo u ovih godinu dana.Postala sam mnogo snalažljivija i hrabrija,upoznala sam mnogo divnih ljudi(ako ih tako želite zvati),postala sam uspiješna na svim poljima svog života.Više me ništ nemre sjebat,postala sam otporna!Upisala sam se na Reiki,mamina best frendica mi je platila 10 tretmana...Riješila sam se svih nevolja iz svog života uključujući i aparatića i sad mogu ić van kad grmi!
Jebeno sam se zabavila na proslavi novei tako...sad mogu reći da jedva čekam nekaj novo u svom životu pa da se samo mogu nasmijat u facu ljudima koji su tvrdili da bum prije crknula nego preživila sve nevolje kaj mi je život donio...a kaj cete,ljudi se zajebu...Neznam kak da vam opišem zadovoljstvo rasterećenja od svih govana i problema...Ja se više ne sekiram oko ničega.A zakaj i bi?Ko da bu to pomoglo nekome...meni ne bude...Svakom se govnu treba nasmijati jer se smijati moras svakome...Tak sam se smijala kad mi stara nije dala da idem na Therion,a mozda i bolje jer je sa njima trebala doć i Sirenia,a vidiš vidiš nije došla...JEBIGA!
Zanimljivo je najviše koliko sam ljudi izjebala u mozak s činjenicom da mi je svejedno ko mi od njih kaj kaze...Cijelo polugodište sam se smijala curi u facu koja mi je svaki put kad sam ja prošla kraj nje rekla da sam gotičarka,na što bi se ja njoj svaki put nasmijala u facu..Cura je brijem dobila fraze,isto ko i osoba koja je okoloo širilia priču o tome kak sam se ja jebala sa pola škole...onak moš si mislit.Treba je samo ljubomorna kaj nije vidla kurca na sto metara...
To bi bilo to...nadam se da ste skuzili...ako niste i ako se pitate tko sam ja i sto sam napravila sa onom starom "ja" nazalost nebum vam rekla...Kissi kissi...

utorak, 04.09.2007.

A tko drugi nego ja

Efo ljudofi i svi oni koji sebe jos uvijek nazivate ljudima...vratila se ja!
Ljeto je bilo ajmo rec prolazno...imala sam poravni iz povijesti umjetnosti i prosla na prvom roku!I povijest koju sam uspjesno polozila na drugom roku!
WEEEEEEEEEEEEEEEEEE!
A kako sam provela ljeto...hm ovako!
Bila sam na LARP-u u kutini 4 dana u šumi sa još 30 ljudi..pili i mlatili se!
I to je jedino bilo posebno u mom ljetu..i bila sam na par ludih rođendana i uvijek sa istom ekipicom...
A sad ono bitno..popis bendova koje jednostavno morate cut i imat!
Prvo bend koji je iz zg-a i u kojem svira moj frend! ime benda je SLIP( a bez Knot!)ugl. sviraju irski folk i pagan!
Drugo bend pod imenom Faun koji izvode pagan-middleage-folk i dolaze iz Njemačke i uglavnom pjevaju na njemackom ali i na ostalim jezicima iz europe!
I ostali...
Blackmore`s night
Omina
Dargaard
Korpiklaani(koji uskoro imaju koncert u zg-u u 10. mjesecu)
Lunasa
Dakle ljudofi moji,škola je opet tu!
I iako su me neke osobe molile da opet počnem pisat morbidne pričice..e morat cete cekat!razlog-neda mi se!
Pusa mojoj tuc..DROLJA! i mojoj mii...ubit cu ju!DONESI CD_E AK HOCES DA TI SPRZIM MORBID ANGEL I FEAR FACTORY!i ireni...ah o njoj samo najbolje!
i marini koja se nije pojavila u skoli...sunceko ti tvoje!
ljudovi ajd bok!

nedjelja, 20.05.2007.

evo me opet................I BOLJA nego prije!

OJ SVIMA!
nisam pisala post punih ........nemam pojma kolko,uglavnom,dosta dugooooooooooooo.
ovo pisemm samo da vam kazem da se brutalna JA vratila i bolja i brutalnija nego ikad!
ljudi ljudi-nasla sam lijek protiv depresije..a zacudo nije suicid............ne..............
LJUBAV!LJUBAV!LJUBAV!LJUBAV!
ah..............
da.
i sve je krenulo na bolje.
i vama ce samo dopustite da se to dogodi.
i zivot ima smisla kad ti netko pokaze koliko mu znacis,a toga nisi ni svjestan.
i ponosno objavljujem da je u tijeku moja 6. izlozba tj. druga izlozba ULS-a(Udruga Likovnih Stvaralaca),i da ako bude sve super mozda postanem javna osoba....
bwahahahhahahhaa
to je manje vazno
vazno je da me netko voli.....
i ja volim njega....

ponedjeljak, 09.04.2007.

životna filozofija II. dio

Zašto me moliš da sakrijem suze?
Zašto spuštaš glavu dok ti govorim?
Bol nije slučajna i nije djeljiva na pola.
Ali teško je biti odgovoran za tuđu bol.
Kad stojimo jedno uz drugo mi smo stranci.
Jer za svoje srce biraš samo njemu najbolje.
Zašto šutimo kad je najpotrebnije reći riječi?
Nesreće nas spajaju tkivom tuge i sažaljenja
Što nad sobom prosipamo bezosjećajno.
Jer nama je najteže?
Moja tuga nije veća od tvoje.
Tko li je dostojan tišine?
Nemoj reći da je nešto bilo slučajno.
Iza svake slučajnosti skriva se namjera.
Moj grijeh moj dan moji snovi ja.
Ima li nešto za nas iza ovog svijeta ovog pakla?
Boli li išta više nego što boli istina?
Mi smo neželjeni i bez cilja u ovom prostoru
Klonovi što puzajući truju tlo.
Odrastamo u lažima omotani čitavim svojim bićem.
Jesmo li posebni jedinstveni ili samo bespotrebni?





KOLIKO SI PUTA U KRATKOM VIJEKU SVOGA BIĆA NEKOME SLOMIO SRCE?




Da saznaš odgovor na ovo pitanje vlastito srce bi te se odreklo.

četvrtak, 05.04.2007.

životna filozofija I. dio

Vrijeme je matematika.Sve je negdje proračunato.Netko je sve već napisao.I namjerno pomješao.
Ništa se ne događa na ovom svijetu slučajno.Ali svi se pitamo jedno- zašto?
Ovo je kaos.Nema izlaza.Nema Raja niti Pakla.Gore od ovog ne može kao ni bolje.
Mislim da počinjem shvaćati.Mi smo samo elektroni u velikom atomu,materiji,spoju nečega.
Sporedni glumci.Statisti.Koferi na peronu.I onda kad ostanemo sami, kad izletimo iz tračnica.
Bori se za sebe.Nemoj stati.Ma koliko teško bilo.Uvijek može gore.TI možeš.



P.s.
Nađen je bubnjar.TRAŽIMO BASISTU!

nedjelja, 01.04.2007.

dressed in grief....

Evo...tek toliko da se ne bi netko slučajno zabrinuo za mene...
javljam se u tuzi i bolnom sječanju....
u petak,ovaj petka mi je u 14.oo sati umro moj Praško,moj 6 mjeseci stari mačak...
dobio je infarkt...i stari ga je jučer pokopal na dvorištu....
nemrem vjerovat....mislila sam da tako više nikad neću plakat...
moj mali mucek............
i moja je draga majčica odmah nasla zamjenu....
issusse....
i da shvatila sam da me dečko u kojeg sam zaljubjena uzasno baca u depresiju i da nist od toga nece bit.
bolje sama nego nesretna.
I tražim bubnjara za sviranje u metal bendu.
i to je to.

nedjelja, 25.03.2007.

da bar crknem...bilo bi lakše

Heil!
Ovo je bio jako zanimjiv i duuuuuuuuuuuuuug tjedan.
U srijedu sam se probudila u 6 ujutro kak i obicno i nemrem se ustat od bolova.
Ajd nist ,stari kaze -ostaj doma pit ces caj i lijecit se.
Ja reko- zajebi.
I ostah doma.
Natocio mi je 3 litre uvin H caja od kojeg bi se preminuli papa -pokoj mu dusi- ustao iz mrtvih i opet crknul.
Al ajd dobro,svasta sam prezivila i ovo cu.
3 sata kasnije lezala sam u kadi i rigala.
Pola sata kasnije sam sjedila na wc-u i imala proljef kakav nemaju ni proljevi teskih proljeva!
Al reko ajd dobro.
u 12 sati mi je stari izmjeril temepraturu-i vidi ti-38.2!
Mislim nije da sam se skuhala neg sam imala osjecaj ko ona purica kaj se raspukne na stolu svakog bogatog i odebljalog konzervativnog neandertalca u americi za dan zahvalnosti.
E ja bi voljela da sam se bar raspukla.
Al reko dobro.
I to netko mora otrpit.
I probudim se ja i evo cetvrtak je.
Lezim ja u rigotini svojoj,s 39.5 tempreaturom.
I odvede mene moja intuicija na hitnu.
I reko zajebi odpeljase oni mene u zaraznu.
Ja reko zajebi-kat iznad mene lezi moja stara s upalom pluca.
A ja reko zajebi.
I tako lezim ja od cetvrtka do petka do 8 navecer s iglom infuzije u ruci i jedem 1054-ti tanjur ajmpren juhe.
A ja reko zajebi.
I evo.
Prezivjela sam.
I danas su mi moji dragi i savrseni roditelji priopcili da do kraja skolske godine nesmijem van.
Ali definitivno i bez ali i bez mogucnosti pomilovanja i kompromisa.
I kako se covjek ne bi zelio ubit?A tko kaze da i necu?
I stalno slusam od Dimmu Borgir-a pjesmu Sorgens Kammer sa stormblasta...
Srce mi se drapa.
A i ja bi se mogla.
I nisam zapalila cigaretu vec od utorka od 3 popodne.
I isto tolko nisam kavu popila.
I isto tolko nisam vidjela nekog...nekog tko mi ne izlazi iz glave...
Zivot je savrsen,zar ne?
i zato je uvijek vazno da kraj sebe imate nekog tko vam ga je stannju jos vise zagorcat.
no dosta optimizma....
odoh se ubit
mislim da imam dosta sredstava....
da i sjetih se..
jucer sam doslovno htjela prespavat dan.
I popila sam 8 tableta i probudila se danas u 3.
Ne bi li svijet izgledao bolje da tako svaki dan zivim?

utorak, 20.03.2007.

nema me...

Svi oni koji misle,pretpostavljaju ili se toplo nadaju da sve ono što sam u prošlom postu napisala zapravo ne mislim-E PA MISLIM,SAMO SE SVI E MOGU NOSITI S TIM!
I zašto je to toliko teško shvatiti?
Ja nisam u depresiji...i nemoram se nikome opravdavat,čak i da jesam!Dobila sam inspiraciju i napisala sam par pjesama i naslikala sam veeeeeeeeeliku sliku koju neću nikome pokazati sve dok ja ne kažem da je slika savršena-iako ni sada nije daleko od toga!Jednu od tih pjesama ću tu napisat.


BORN FOR SORROW
Everything is coloured in black
Every step take to future is empty
Tired of all always returning back
Almost feeling the pressure
The sky is pushing us today

We are born for sorrow

Searching for more to forget it
Nothing can replace the forsaken silence
Prepare for life cause we are dead
In pain and sadness this is all

We are born for sorrow
..And now we run like we do when
Understanding that there is nothing
Being born for what we are dying-
Sorrow

Born for sorrow

P.S.Tražim ozbiljnog bubnjara i gitaristu sa iskustvom za sviranje u metal bendu.

subota, 10.03.2007.

svjetska bol...ili nešto takvo

Izbjegavam pisati blog, kao i sve u ovih dva tjedna.Sve mi stoji na putu i ludim.
Čemu sva ta drama kad se netko ubije?
Kao da je ikome stalo ak se netko ubije!
Hoću li nekome faliti?Iskreno?BOLI ME KURAC!
Ne želim se više opravdavati za sve što radim,osjećam,za sve što kažem.
Jer nitko me ne poznaje.
Ja više ne znam tko sam!
Postala sam sama sebi poput dvoje stranaca koji hodaju istom stranom ulice i kad se ugledaju tako im je svejedno.Ovo nije instant osjećaj kojeg sam istresla iz vrećice za kavu.Ovo je konstantno.Prokleta rutina koja me guši.I svaki pokušaj da to promjenim pretvori se u rutinu.Ja zaslužujem bolje.Jer ja znam da sam bolja od pola ovoga grada,selendre i rupe bez dna u kojoj živim.Želim se jednog dana probuditi i živjeti sadašnjim životom,kretati se među istim ljudima a da nitko ne zna da sam to ja. Jer nitko ne zamišlja svijet kao što ga ja zamišljam.Čak mislim da ni ne želim da itko sazna kakav bi svijet bio da je sada u mojim rukama.A tko smo mi uopće?
I zašto govorimo MI kada bez JA ne bi bilo ničega??
I kao da je ovo gdje smo sada nešto?Zapravo je,da ovo je hrpa govana u velikoj lopti koja se okreće oko svoje osi i predstavlja jedinstvenu vrstu gamadi-čovjeka!Gadim se sama sebi.Koliko podlosti i zla može biti prožeto u jednoj jedinoj osobi?Očito je ta brojka nedostižna jer nitko nije toliko štete i boli nanio svijetu u kojem živi koliko sam ja to sebi učinila.
Gadi mi se svaki pogled koji je iskrivljen u milosrdno lice svake maske koju nosi svatko od nas jer čovjek je to najgnjusnije i najprljavije što korača ovom zemljom bez trunke savjesti gazeći savršene kristalne skulpture prirode pod sobom.Zašto se svi ne bi na jedan jebeni dan prestali pretvarati da smo nešto što nismo?
E pa zato što bi se sami sebi toliko neopisivo zgadili i svi bi od sramote svoga bića i postojanja odustali od stvaranja tzv. savršenog sretnog svijeta.Prestanite plakati i lažne suze prolijevati jer je uzalud.
NIŠTA ŠTO MOŽEŠ UČINITI ILI DATI OD SAMOGA SRCA NEĆE OVAJ SVIJET UČINITI BOLJIM.
Nije Bog stvorio Sotonu.Čak i da oboje postoje ja ih proklinjem iz dna duše.Stvorili smo grijeh,a sada ga sami i nosimo,jedemo,pijemo,dišemo,živimo i umiremo!SAMI!
Nikoga mi ne volimo.Čak niti mrziti ne možemo.A zašto? Jer omjer ljubavi i mržnje nikada nije usklađen u nama.Voljela bi da sam i gluha pa da ništa ne čujem,ništa,od ˇjebi seˇ do ˇvolim teˇ sada mi je tako sve jednako.I da sam slijepa, pa da ne gledam sva ta prazna lica koja tako fantastično glume, a svi su samo sjene što plešu po ulicama.I da sam nijema, pa da nemogu uzvraćati prazne rijeći ljudima koji su glupi ni davati rijeći koje su snažne ljudima koji ih ne trebaju.
Voljela bi da ni svoj život ne moram dijeliti sa neznam koliko osoba koje misle da znaju nešto o meni,a zapravo ni sami sebe ne poznaju.
I molim da sve jadne komentare tipa-joj ti ne misliš tako- ili-ti si samo u kurcu jer te nitko neće- ili -a jadno moje malo- ili- kaj si u kurcu- ovakve komentare zadržite za svoje patetične jadne maloumne ljude koje nazivate prijateljima.
Svi smo mi emo, samo nitko se ne upita koliko sami sebi možemo lagati da smo jaki!

petak, 23.02.2007.

ništa normalno...

Ponekad mislim da ljudi ni ne znaju kako pričati o tome...mislila sam vam objaviti svoju horor pričicu , ali nekako nemogu o ničemu smislenom pisat ni koncentrirat se na bilo što.Čak i unatoč tome što sama znam da gubim volju za sve oko sebe, ipak ne želim priznat da se ponovno zakopavam zajedno sa svime što me uništava. Padam u depresiju, duševni zamor, sve mi je isto kao da se vozim u krug. Nije lako biti stalno sam, čak i kad znaš da imaš nekog pored sebe, opet si sam. Znam da je volja mojim rukama, da sve leži samo u meni i da moram sama,ali ja sve moram sama. Najgore od svega je to što se ja stalno pretvaram da sam ok, da me ništa ne muči, nabacujem lažni smijeh i onda kad mi dojadi onda netko primjeti da nije sve tako ok kako izgleda. Ne jadam se ja , netrebam ja nikoga da me tješi i da mi kaže da će sve biti u redu i da ja nisam ništa kriva.Ništa nikad neće bit u redu jer je sve jedan veliki kaos,a to tko je kriv to nek netko drugi sudi.A ipak znam da će ovaj post pročitati i ljudi koji me bolje poznaju. Ne znam kuda i što sa sobom,sve što počnem radit ostavim za manje od 5 min...pa počnem plakat jer mi je svega dosta.I nikad nisam shvatila,kako me netko može voljeti kad ja ne volim samu sebe? Ne volim se iz puno razloga, ne želim čak ni spominjati to. Onaj osječaj kao da ti sve ispada iz ruku, da se sve raspada, to je ono što osječam,ne mogu se više stalno saginjati i skupljati dijelove.DOSTA MI JE!Argggggggghhhhhhh......
Ne pada mi napamet da se režem i te spike....a ne,ne,ne,ne,ja sam tu priču davno završila.Sad se ubijam iznutra,puštam da se sve nakupi i onda ,ne da uživam u boli, nego jednostavno sebi ne dopuštam ikakve osjećaje, pa onda kad više fakat ne mogu onda se samo povučem,sjedim u praćki i samo puštam da sve ode,što rezultira spuštanjem glave i plakanjem.Ja sam sama sebi pakao,ništa podlije i bolnije nema na ovom svijetu nego što je moje srce.Ja sam isto što je i bio mladi werther u svoje vrijeme.Odbacujem svaku pomoć,gazim svaki osmjeh,osjećam samo tugu,ubijam,uzimam i gubim svaki dio razuma.

B U R Z U M

When night falls
She cloaks the world
In impenetrable darkness
A chill rises
From the soil
And contaminates the air
Suddenly...
Life has new meaning

četvrtak, 15.02.2007.

koji je ovo kurac???

Pa mislim stvarno...zar se nikada niste zapitali koji je to specijalni razlog za dan poput valentinova? Neću bit licemjerna i srat sam zato što nisam niš dobila, nego samo komentiram...
meni je to totalno bezveze jer ak ljubav postoji između dvije osobe onda je svaki dan poseban. a ne sad jedan dan u godini ajmo se ušminkat,zalizat, kupit nešt u dućanu i reći -volim te- bez imalo emocije. i to samo zato da nebudemo izvan okvirak običaja...a reko jebem ti običaj i sve to skupa.a da ne govorim kako se pola tih parova 364 dana u godini stalno kolje,vara i vrijeđa i onda odjednom efo ti 14.2. i ajmo glumit ljubaf!
to je prvo,a druga stvar...
Zašto ne pišem brutalnije priče na svom blogu?Zato što i ovako svi znaju da sam poremećena jer previše čitam knjige,previše razmišljam, previše osjećam, previše sam sama, previše mi je svejedno što netko misli ,a opet ...A opet kad malo bolje sagledam situaciju, zašto ne? Zašto ja nebih neznam napisala post u kojem ima više krvi i jezivih scena i zgadila svoju i ovako teško privučenu pažnju?
zašto ne bih mogla opisivati kako gnječim golim rukama udove male djevojčice kojoj sam upravo ogulila kožu s vagine a potom joj pincetom vadila nokte? Zato što mi je čak , na vlastito čuđenje, ipakk 0.1 % stalo do mišljenja ljudi koji naiđu na moj blog. I evo samo zato što i ja mogu napraviti iznimku sad ću ju napravit skroz. Jer zašto ne bih?
ovo je pjesma za karmen
Kosti

moja mala karmen
brdo gnjilih kostiju
nije joj do koljena ni iz praćke barmen
drska i dlakava pljunula bi i na hostiju

moja mala karmen
moje malo čudo
dok hoda niz ulicu čuje se lom kostiju
i mamu bi ubila samo da je u svom krdu

jer ona je... trula podla plavuša
koja voli zvuk lomljenih kosti
jer ona je... čudo garaže sumanuta skuša
moja mala s vilicom voli bosti

moja mala bez irokeze
antitalent za birokraciju i pravo
ona je ko riža za kineze
moja mala gitara,pljuga i pivo

jer ona je...drolja bez stalne mušterije
koja voli sve na brzinu
jer ona je... razlog zašto postoje ništarije
veza s vezom bez veze na daljinu

P.S. ovo je moja pjesma i sva autorska prava su zadržana.
i nadam se da će ovaj post objasniti puno stvari o meni.ako ne nabolje,uvjek može nagore.

nedjelja, 11.02.2007.

C A R C A S S

Cross My Heart

YEAH, CROSS MY HEART AND HOPE TO DIE,
IT WILL ONLY END IN TEARS, EYE FOR AN EYE,
FOR AN EYE,
IF BEAUTY IS ONLY SKIN DEEP,
THEN THANKFULLY I AM BLIND,
CROSS MY HEART AND HOPE TO DIE,

CROSS MY HEART, COME CROSS THE LINE,
WON'T YOU BE MINE, MY BLOODY VALENTINE?
PUT ME ON A PEDESTAL, I'LL PUT YOU ON A SLAB !!!!!
CROSS MY HEART AND HOPE TO DIE,
COME, LET'S CROSS THE LINE,
THERE'S A FINE LINE, BETWEEN LOVE AND HATE,
LET'S TEAR IT APART,

CROSS MY HEART, AND HOPE TO DIE,
CROSS MY HEART, COME LET'S CROSS THE LINE,

TIME IS NO GREAT HEALER, QUICKLY THE SENSES NUMB,
COME CROSS MY HEART, VOID AND NULL,
LOVE IS A WEAKNESS, LUST CONQUERS ALL,
CROSS MY HEART AND HOPE TO DIE,
WHERE DO WE DRAW THE LINE?

THERE'S A FINE LINE, BETWEEN LOVE AND HATE,
LET'S TEAR IT IN TWO,

CROSS MY HEART, AND HOPE TO DIE,
CROSS MY HEART, COME LET'S CROSS THE LINE,

LET'S TEAR IT APART.

ah..legende ostaju legende! evo malo o njima...
Carcass je onsovan u Liverpoolu,Engleska. Osnivači benda bili su gitarist Napalm Deatha Bill Steer i
Ken Owen davne 1985. Dvije godine kasnije pridružio im se vokal
i basist Jeff Walker,koji je službeno svirao u Electro Hippies.Carcass je jedan od najutjecajnijih death metal bendova. Karijeru su započeli sa goregrind metalom,ali su se postupno mjenjali- iz goregrinda u death- pa melodic death i thresh metal. Da ne cjepidlačim- oni su bili i jesu i ostat će preteća i nedodirljiva scena za bendove poput cannibala. Bolesni tekstovi ,jebene solaže i jaaaaaaaako zgodni likovi...bar je Amott sladak meni!
I da,za štrebere i dupelisce- Carcass više ne postoji
jedite smeće,slušajte mamu i budite sretni ko svinja u kocu!tak bi rekla moja mala tuc.hehhehehehe...

petak, 09.02.2007.

jebem ti zdravlje...

ako išta mrzim onda je to kad sam bolesna!!!!!!!!!
jebem mu...kašljem dvjesto na sat,zadnja dva dana imam temperaturu 38.3 C...ali niš me ne zaustavlja da vam pišem! jedino dobro u svemu je to kaj mi stari da da si popijem malo stocka (štoka-za nepismene)......hhehesamo spavam po cijele dane,nemrem niš radit,niš ne jedem i onda odem doktorici i eto ti,azra glupačo ušljiva.......klavocin,ono tableta koja izgleda ko čepić za šupak,ima 10 cm i trebam ju razrezat na 5 djelova da ju mogu popit........aaaaaaaaaaarrrrrrgh!
i onda da ne bi bilo mira,normalno, nisam zapalila pljugu 63 sata 28 minuta 15, 14, 13, 12, 11 sekundi....
mislim nije da mi fali,samo se raspadam i tresem,a još uz to moram objaviti i podatak da isto toliko nisam popila ni jedan nanoatomskoamorfnizatvorenički gutljaj kave i smatram da moji roditelji nad mnome vode veću kaznu nego što su miloševiću trebali odredit kaznu u haagu!ma šalim se......zna bit i gore!
znam da ste jedva čekali novu prićicu pa efo vam gamadi pohlepna neurotična!
Priča o tavanu i djevojčici
Bila jednom davno jedna kučica u šumi na brijegu. Pričalo se da je ukleta i da svaki put kad sunce bude točno zasjalo na drugu stranu kroz prozor na tavanu netko umre. Prema legendama to se događalo svakih 16 godina.
No kako se priče šire tako brzo i nestaju... I tako je jednoga dana jedna majka pošla sa svojih sedmero kozlića ...ovaj da pardon,djece u šumu brati gljive. Zaputili su se kući s punim košarama kad su napola puta primjetili da 3 djece fali.Majka je otrčala kuću i naišla na otvorena vrata koja su vodila do tavana. Na tavanu je u tom času zasjalo sunce...a majka je zavrištala.Tavan je bio preplavljen odavno istrunulim leševima djece i njihovom odjećom koja je bila uredno posložena na krevetu. A u krevetu je ležalo njeno troje djećice,potpuno gole s rasjeklim trbusimao grkljana do pupka...i s osmjesima od uha do uha!

četvrtak, 01.02.2007.

trule banane

Još samo sutra i napokon je gotov ovaj tjedan!Fakat sam se jebeno umorila,pa to jednostavno nije normalno...pa šta ti ljudi u ministarstvu misle?da su mladi ljudi mašine koje rade na zrak sve u šesnaest do smrti?ajooooooooj...a onda,najluđi dan!weee.danas sam bila na probi svojih pankerica i jedne metalke(a jadna mia) i ludovale 2 sata bez prestanka!bend im se zove Trule banane,a u njemu sviraju; moja mala Tuc(bubnjarica),Karmen(gitara i vokal-luda žena do bola),Sanja i mala Mia(gitara....jedina metalka u pank bendu).
a sad pošto sam obećala mojoj tuc da bum nastavila prićicu iz prošlog posta,e pa da znaš,tuc,baš neću....napisat ću svoje umobolne rečenice koje su nastale zbog tuc(moja inspiracija samo za nju živi)...
1.Iskuhane šukunšukunšukunprabakine gaćice s tragovima prve menstruacije u delikatesnom ovitku od gnojnih izlučevina hemeroidnog ciklusa iz lijevog nožnog prsta
2.Dat ću ti kao nagradu pola pokvarenog mliječnog zuba svoje praprabake...ovo je tuc zaštitila autorskim pravima njzinog ogavnog veličanstva
3.Pileća trtica u umaku od ispovraćanih kuglica mačje dlake uz male fetusiće
4.Poslastica dana:mastni odrezak friško ubijenog dikobraza,prepečenog u susjedovoj utrobi,s komadićima čmarnih ušećerenih ubruščića upravo ubranih na plantažama Anusavoli vas puno sve vasa azra!
a tuc tebi posebno ide ovo:KUJO!DROLJO!JEBAT ĆU TI MATER!

utorak, 30.01.2007.

pozdraf

Evo pošto me moja mala tuta molila da promjenim njen nadimak..efo ti TUTO jedna!Dakle,odsada osoba poznatija pod imenom Tuta više nije Tuta nego TUC!I pošto ju jaaaako volim ispunit ću joj želju za bolesnim pričicama...
Za jednog sunčanog lijepog dana,jedan je bračni par došao na medeni mjesec kud drugo nego kod---"Tuc & Co"!Najpoznatiji restoran,motel i sve ostalo u jednom za sve ljubitelje poštenih (oooo to svakako ) i ukusnih jela,dobre mjuze i jebenih tuluma.I dođu oni na doručak i priđem ja(konobarica),i pružim gospodinu i gospođi meni.Naruče oni,i efo ti mene za 5 min s punim kolicima hrane...Tobože svečani doručak slučajno se pretvorio u degutantnognjusniubilački servirani na tri godine ne opranim tanjurima tobože svečani doručak.Naša je mala Tuc skuhala malo neobičnu juhu s pilećim ukiseljenim nožicama i domaćom tijesteninom od sljepljene svinjske kože za dobar ten.Nakon toga se našim gostima okrenuo cijeli podzemni svijet do anusa i natrag do očnih jabučica.....
svima želim dobar tek i dabogda se najeli usaljenih čevapa od svježe zaklane konjetine u sosu od kiselih nokata!
pozdraf tuci,mii,marini i ireni

srijeda, 24.01.2007.

MOJ PRVI!

Moj prvi post!
Evo,ukratko...Nadam se da ćete uživat čitajući i gledajući moj blog.Bit će tu mojih bolesnih morbidnih priča,povijesti meni jaaako dragih metal bendova(od blacka do deatha i svega mogućeg),bolesnih slika i možda nešto mojih crteža....
Pozdravi i zahvale mom best best frendu Darku(veeeelika pusa) koji mi je napravil blog tak da i ja mogu svoj bolesni um izložit kritikama i pohvalama...
Veliku ultraogromnukancerogenuhipervalnukaloričnumastnukobnu pusu mojoj šugavoj ekipici-l-Mia,Tuta,Marina i Irena-l-